Iz željezničke povijesti

Tomos drezina i božićni ugođaj u Željezničkom muzeju Ljubljana.

Honda Civic EG5 projekt

Zanimljivi prerađeni EG5 s B18C4 motorom. Za informacije ili sponzorsku podršku, vlasnicu auta Tamaru može se kontaktirati ovdje: https://www.facebook.com/tamara.sudarevic.3

Upravljanje aerodinamikom

Tatra na naslovnoj fotografiji koristi aerodinamičko oblikovanje u estetske, ali i funkcionalne svrhe. Ako se osvrnemo na funkcionalne razloge, kod automobila upravljanje aerodinamikom služi pomicanju (relativne) struje zraka oko automobila. U konačnici se pokušava smanjiti otpor zraka, osigurati svježi zrak za hlađenje ili usis, i umanjiti uzgon ili stvoriti pritisak (eng. downforce).

U idealnom slučaju, karoserija služi samo smanjivanju aerodinamičkog otpora, podnica se izravnava uz difuzor pri kraju auta, na mjestima visokog pritiska postavljaju se usisi, pri mjestima laminacije se mogu dodati ventilacijski otvori, a spojleri (najefikasniji se oblikuju tako da vlastitim nosačima ne “prljaju”/uznemiruju zrak koji struji prema njima) za downforce nisu povezani s karoserijom nego s neovješenim podvozjem tako da manje mijenjaju kut s gibanjem auta i da autu ne varira ponašanje ovjesa ovisno o dodatnom opterećenju koje spojler proizvodi.

Osim čestih aktivnih spojlera koji mijenjaju kut napada ovisno o brzini kretanja i zračnih kočnica (postavljanje spojlera u položaj okomit na smjer kretanja), neki proizvođači (npr. Zenvo) niveliraju spojler; nosači stražnjeg spojlera su teleskopski i elektronički kontrolirani pa spojler ostaje horizontalano postavljen bez obzira na naginjanja automobila.

Još jedan efekt koji se može naglasiti i iskoristiti aerodinamičkim svojstvima je izvlačenje ispušnih plinova iz ispušnog sustava i njihovo (pre)usmjeravanje na aerodinamički korisne elemente karoserije poput difuzora postavljanjem kraja ispušne cijevi tako da zrak koji automobil izmiče struji preko nje. Može se iskoristiti i Meredithov efekt, pri čemu se zrak zagrijan otpadnom toplinom (ispuh ili zrak za hlađenje) može nakon zagrijavanja usmjeriti kroz sužavajući kanal, pa proizvodi korisni potisak (korišteno najčešće u sustavima hlađenja u avionima od 1930ih).

Honda Jazz, 2018.

Zanimljivi detalj nove Honde Jazz je osvjetljenje oko brzinomjera koje mijenja boju ovisno o trenutnoj potrošnji goriva. Sličan indikator Honda je koristila u Civicu 5. generacije s 1.5 motorom prilagođenim za štedljivu vožnju (npr. prilagođene VTEC faze, otvaranje samo jednog od dva usisna ventila do kraja pri niskom opterećenju).

Ford Thunderbird, 1970.

Ford Thunderbird, 1970., 429 cui (7.0 l) V8.

Dodge pickup

Dodge Power Wagon 300, 4×4 pickup, kraj 1970ih/početak 1980ih.

Infotainment sustavi: sveprisutni distraktori?

Oprema automobila često je zasićena distraktorima, tj. elementima koji zbog svoje izvedbe, pozicioniranja ili načinom rukovanja odvlače pažnju vozača u većoj mjeri od potrebne. Te nepoželjne karakteristike u automobilima pronalazimo u sve prisutnijim infotainment sustavima, a naglašene su kada se sustav dizajnira tako da privuče kupca, umjesto da služi vozaču.

Infotainment je neologizam skovan od information i entertainment (eng. informacije i zabava), a odnosi se na sustav upravljanja uređajima u automobilu poput radija, navigacije, klimatizacije, povezivanja s mobilnim uređajima itd. Uz distrakcije, takvi sustavi pridonose većoj potrošnji električne energije, tj. većoj potrošnji goriva (rijetko proizvođači nude napajanje svih elektroničkih uređaja u automobilu iz spremnika električne energije koji se ne napaja direktno od motora).

Vožnja, i to vožnja u prometu, zahtijeva kompleksni kognitivni angažman: npr., reakcije na nadolazeću opasnost su na granici automatskih (eng. involuntary) [1], i primjetan je pad učinkovitosti pri obavljanju simultanih zadataka kada su dovoljno zahtjevni [4]. Pažnja vozača oscilira; seli se s praćenja prometne situacije na instrumente automobila i natrag (da ne spominjemo razgovor o nekom zahtjevnom problemu), i tu se potencira problem procjene relativnih kretanja drugih vozila ili poduzimanja brzih reakcija.

Poželjnije bi bilo filtrirati informacije uobičajeno dostupne vozaču za vrijeme vožnje i to reorganizacijom dizajna, razmještaja, moda prikazivanja, prioriteta i načina upravljanja prikazivanim sadržajem. Tim ergonomskim kriterijima odgovara projekcija informacija na vjetrobran (Head-Up Display), u putničkim automobilima primijenjena još 1980-ih kod određenih američkih i japanskih modela.

Razvija se i sustav zaslona za prikaz informacija i odvojene haptičke dodirne površine koja mijenja reljef sukladno izborniku prikazanom na spomenutom zaslonu; tako je smanjen broj neželjenih devijacija kretanja vozila i broj skretanja pogleda s ceste [3]. Slične povoljne efekte ima i optimizacija fonta tekstualnih informacija [2], što je korisno pri osiguravanju čitljivosti teksta navigacijskih sustava.

 

Izvori:

[1] Laurier, E. (2007). „Pre-cognition and driving“. (pristup: rujan 2015.)

[2] Reimer, B., Mehler, B., Wang, Y., Mehler, A., McAnulty, H., Mckissick, E., Coughlin, J. F., Matteson, S., Levantovsky, V., Gould, D., Chahine, N., Greve, G. (2012). „An exploratory study on the impact of typeface design in a text rich user interface on off-road glance behavior“. U: Proceedings of the 4th International Conference on Automotive User Interfaces and Interactive Vehicular Applications (str. 25–32).

[3] Spies, R., Blattner, A., Lange, C., Wohlfarter, M., Bengler, K., & Hamberger, W. (2011). „Measurement of Driver’s Distraction for an Early Prove of Concepts in Automotive Industry at the Example of the Development of a Haptic Touchpad“. U: International Conference on Human-Computer Interaction (str. 125–132).

[4] Strayer, D. L., Johnston, W. A. (2001). „Driven to Distraction: Dual-Task Studies of Simulated Driving and Conversing on a Cellular Telephone“. Psychological Science, 12 (6), str. 462-466.

Nekoliko američkih V8 motora

Zanimljivi američki V8 motori proizvodili su se 1960ih, za vrijeme utrke u snazi motora između američkih proizvođača. Ti su motori prepoznatljivi po zvuku i karakteru, koji su rezultat crossplane koljenastog vratila (koljena na koja se vežu klipnjače leže na dvije međusobno okomite ravnine). Većina ondašnjih američkih prozvođača je proizvodila jake motore, a ovdje slijedi nekoliko detalja o motorima nekih poznatijih kompanija.

Ford 427 Cammer motor koristi bregasta vratila u glavi motora (SOHC), za razliku od onda najčešćih sustava sa štangicama i bregastim vratilom u bloku. Obujam tog motora je bio malo manji od 427 kubičnih inča. Bio je razvijen iz trkaćeg motora i namjenjen za utrke, a premda nije nastupio na NASCARu, bio je uspješan u drugim disciplinama.

Motor poznatiji po hemisferičnim komorama za izgaranje je Chrysler 426 Hemi. Djelomično zbog konstruktorskih smjernica usklađenih s tadašnjim formulama za nekoliko trkaćih disciplina, kupola komore za izgaranje bila je hemisferična, korištena su dva velika ventila, a provrt klipa je bio veći od hoda. Za drag utrke (utrke ubrzanja) obujam Hemi motora često je povećavan, dodavani su kompresori i radili su na nitrometan.

Predstavnik GMa može biti Chevrolet 283 small-block. Taj je motor u ponudi imao i Rochester Ramjet mehaničko ubrizgavanje goriva (od 1957.), i tako je bio jedan od prvih s omjerom 1 KS po 1 kubičnom inču.

Ti i slični motori nerijetko su bili temeljeni na predratnim i dizajnima iz ranih 1950ih, a razvijani su, prilagođavani i prodavani i 1990ih. Varijante s najvišom isporukom snage uglavnom su bile one za vrijeme jeftine nafte i prije strožih regulacija ispušnih plinova, ali zanimljivi motori ovog tipa pojavljivali su se i nakon 1960ih, a neke zanimljivi modeli proizvode se i danas.

Mitsubishi: AWD

Mitsubishi je na utrkama poznat po modelu Lancer Evolution. Devet generacija Evoa koristile su isti temelj, 4G63T motor i pogon na sve kotače. Posljednja, deseta generacija prešla je na novi 4B11T motor s aluminijskim blokom. Uz nekoliko generacija s MIVEC varijabilnim upravljanjem ventilima, Mitsubishi za pogon koristi aktivne diferencijale (s hidrauličkim lamelama) s elektronički kontroliranim vektoriranjem momenta (AYC, Active Yaw Control); diferencijali šalju okretni moment na kotač s najviše trakcije.

Osim u relijaški Lancer Evolution, Mitsubishi je ovu formulu primjenio i na cestovni Eclipse, a 3000GT je osim AWD pogona koristio i V6 twin turbo motor i aktivnu aerodinamiku.

Honda CVCC

Hondin CVCC (Compound Vortex Controlled Combustion) je motor koji koristi stratificiranu smjesu (nehomogenu, u ovom slučaju djelom bogatu, djelom siromašnu). Kroz dodatni usisni ventil se blizu svjećice dovodi bogata smjesa. Nastala plamena fronta propagira se kroz pretkomoru koju čini perforirana metalna pločica i dalje pali siromašnu smjesu u glavnoj komori. Takav dizajn omogućuje motoru da radi s rasplinjačima umjesto injektorima, i ne zahtjeva recirkulaciju ispušnih plinova ili osiguravanje dodatnog vrtloženja smjese u komori.

CVCC motori korišteni su i unaprijeđivani elektroničkim upravljanjem od početka 1970ih do vremena kada su katalizatori i ubrizgavanje goriva postali standardi, 20ak godina kasnije. Primjer modela s CVCC motorom je Honda Civic Shuttle, koja je koristila i pogon na sve kotače i dodatnu nisku prvu brzinu umjesto reduktora.

Slične situacije nehomogene smjese koriste se i u današnjim motorima s direktnim ubrizgavanjem (prvenstveno u uvjetima niskog opterećenja), s istim ciljem: smanjenjem štetnih ispušnih emisija / ostvarivanjem potpunijeg izgaranja goriva.

Toyota: par 6-cilindarskih motora

Spomenimo par zanimljivih Toyota koje koriste šestcilindarske motore. Model 2000GT (1967. – 1970.) je GT aluminijske karoserije, a većina ih koristi usisni dvolitreni redni šestcilindarski motor koji daje 150 KS pri 6600 o/min. Glavu motora je dizajnirala Yamaha i ima kut ventila od 79° i hemisferične komore za izgaranje.

Model A80 / Supra Mk IV (1993 – 2002) u najjačoj izvedbi koristi 2JZ-GTE; motor s dvostrukim sekvencijskim dvokanalnim turboprednabijanjem s VVT-i, ACIS (Acoustic Control Induction System), aluminijskim klipovima, i premazima za smanjivanje trenja. Prema Toyotinim info prospektima, neki od ostalih zanimljivih pristupa korištenim na ovom modelu su i 6-brzinski Toyota-Getrag prijenos malog razmaka među brzinama, aktivni prednji spojelr, polivinil-kloridna zaštita podnice, zaštita karoserije slitinom cinka i željeza i višeslojna boja. Lagane legure i plastika obilno su korištene radi smanjenja mase vozila.

Rover: plinska turbina

Rover je 1950ih i 1960ih eksperimentirao s automobilima pogonjenim plinskom turbinom. Plinska turbina i mlazni motor djeluju na istom principu (komprimirana goriva smjesa izgara u komori i pogoni turbinu, obično po Braytonovom termodinamičkom ciklusu), ali pri mlaznom motoru primarna dobivena pokretna sila je potisak, a pri plinskoj turbini izvodi se mehanička (uglavnom rotacijska) sila.

Plinske turbine rijetko se koriste u automobilima. Roverov JET1 predstavljen je 1950., a automobili pogonjeni plinskim turbinama ponuđeni su javnosti na probne vožnje 1960ih (Chrysler). Do danas je proizvedeno više prototipova raznih proizvođača, ali u zadnje se vrijeme koriste mikroturbinski motori kao generatori/produživači dosega za hibridna i električna vozila.

« Older posts

© 2019 AutoRefleksija

Theme by Anders NorenUp ↑