Oprema automobila često je zasićena distraktorima, tj. elementima koji zbog svoje izvedbe, pozicioniranja ili načinom rukovanja odvlače pažnju vozača u većoj mjeri od potrebne. Te nepoželjne karakteristike u automobilima pronalazimo u sve prisutnijim infotainment sustavima, a naglašene su kada se sustav dizajnira tako da privuče kupca, umjesto da služi vozaču.

Infotainment je neologizam skovan od information i entertainment (eng. informacije i zabava), a odnosi se na sustav upravljanja uređajima u automobilu poput radija, navigacije, klimatizacije, povezivanja s mobilnim uređajima itd. Uz distrakcije, takvi sustavi pridonose većoj potrošnji električne energije, tj. većoj potrošnji goriva (rijetko proizvođači nude napajanje svih elektroničkih uređaja u automobilu iz spremnika električne energije koji se ne napaja direktno od motora).

Vožnja, i to vožnja u prometu, zahtijeva kompleksni kognitivni angažman: npr., reakcije na nadolazeću opasnost su na granici automatskih (eng. involuntary) [1], i primjetan je pad učinkovitosti pri obavljanju simultanih zadataka kada su dovoljno zahtjevni [4]. Pažnja vozača oscilira; seli se s praćenja prometne situacije na instrumente automobila i natrag (da ne spominjemo razgovor o nekom zahtjevnom problemu), i tu se potencira problem procjene relativnih kretanja drugih vozila ili poduzimanja brzih reakcija.

Poželjnije bi bilo filtrirati informacije uobičajeno dostupne vozaču za vrijeme vožnje i to reorganizacijom dizajna, razmještaja, moda prikazivanja, prioriteta i načina upravljanja prikazivanim sadržajem. Tim ergonomskim kriterijima odgovara projekcija informacija na vjetrobran (Head-Up Display), u putničkim automobilima primijenjena još 1980-ih kod određenih američkih i japanskih modela.

Razvija se i sustav zaslona za prikaz informacija i odvojene haptičke dodirne površine koja mijenja reljef sukladno izborniku prikazanom na spomenutom zaslonu; tako je smanjen broj neželjenih devijacija kretanja vozila i broj skretanja pogleda s ceste [3]. Slične povoljne efekte ima i optimizacija fonta tekstualnih informacija [2], što je korisno pri osiguravanju čitljivosti teksta navigacijskih sustava.

 

Izvori:

[1] Laurier, E. (2007). „Pre-cognition and driving“. (pristup: rujan 2015.)

[2] Reimer, B., Mehler, B., Wang, Y., Mehler, A., McAnulty, H., Mckissick, E., Coughlin, J. F., Matteson, S., Levantovsky, V., Gould, D., Chahine, N., Greve, G. (2012). „An exploratory study on the impact of typeface design in a text rich user interface on off-road glance behavior“. U: Proceedings of the 4th International Conference on Automotive User Interfaces and Interactive Vehicular Applications (str. 25–32).

[3] Spies, R., Blattner, A., Lange, C., Wohlfarter, M., Bengler, K., & Hamberger, W. (2011). „Measurement of Driver’s Distraction for an Early Prove of Concepts in Automotive Industry at the Example of the Development of a Haptic Touchpad“. U: International Conference on Human-Computer Interaction (str. 125–132).

[4] Strayer, D. L., Johnston, W. A. (2001). „Driven to Distraction: Dual-Task Studies of Simulated Driving and Conversing on a Cellular Telephone“. Psychological Science, 12 (6), str. 462-466.